Pokušavao sam nekoliko puta da završim nešto što još uvek ne postoji, i nikad nisam uspeo sam sebe da nadmašim. Hoću da napišem tekst o jednom filmu koji se na mojim listama kotira vrlo visoko, ali moj stil nikako da se popne na nivo koji bi ovo delo i zasluživalo. Posle dve uvodne rečenice osećam da iznova nemam snage, međutim, ovaj put idem do kraja, pa makar pisao na nivou desetogodišnjaka ili čak napaljenih devojčica i njihovih fejsbuk statusa. Uh...
 
 
    Moje liste najboljih filmova mogu mnogima da budu plitke ili nesadržajne, moje mišljenje se nekome neće dopasti, ja sam možda za nekoga neupućen. Da li bi prethodna rečenica trebala da ima zaključak? Nebitno je. Film o kome bih pisao i koji bi preporučio masi ljudi (ako ne i svima) nije samo u vrhu tih mojih lista. IMDb, Američka filmska akademija, mnogobrojne liste Top 100, Top 500 najboljih ikad, pa čak i Vatikanska lista najboljih filmova imaju ovo delo na svojim spiskovima. Negde je u vrhu, negde je po sredini, ali je jasno da nikoga nije ostavio ravnodušnim.
 
   Smatram da ne postoji bolji ili lepši film koji nam priča i koji nas savetuje kako da odrastemo, ili kako da budemo roditelji. Prema tome, zavisi u kom životnom dobu ga gledali, poruka uvek ima više. Doduše, ja još uvek nisam roditelj, a nisam ni dete, pa moje preporuke nisu baš iz prve ruke. Kako bilo, ovo je kratka priča o filmu koji se zove "Ubiti pticu rugalicu" (To kill a Mockingbird, 1962.).
 
 
    Odustao sam od preobimnih tekstova koji su mi samo oduzimali energiju, mada sam za malo bio odustao i od ove blog stranice. I o tome "o tom - potom". Kao što vidite, film je snimljen 1962. godine, što znači da je već ušao u šestu deceniju. Nije u koloru, nema akcionih scena, i nema specijalnih efekata. Kome to smeta, ne mora ni da nastavi da čita, pod uslovom da je iko i stigao do ovih redova. 
 
   Radnja je smeštena na američkom jugu tridesetih, na jugu punom predrasuda, rasizma, siromaštva, ali s druge strane i neke iskrene lepote. Glavni junak je advokat Atikus Finč (Atticus Finch), mada je cela priča ispraćena kroz oči njegove dvoje dece. Deca su bez majke, a njihov otac nije samo odličan advokat već i skoro pa savršen otac. Iako su svi holivudski junaci bezgrešni, Atikus je to na mnogo drugačiji način. Inače, on je proglašen najvećim junakom svih holivudskih filmova. To ipak mora da znači nešto. A znači, verujte mi.
 
 
   Njega glumi Gregori Pek (Gregory Peck), i za ovu ulogu je dobio Oskara. Posle ovog filma, više se nije postavljalo pitanje koja mu je uloga najdraža i sa kojim likom su ga svi na svetu poistovećivali. Film je urađen po knjizi američke spisateljice Harper Li (Haprer Lee), a reditelj je bio Robert Maligan (Robert Mulligan). Ostalo je istorija. 
 
    Nakon ovog pasusa nabacanih rečenica da polako završavam, a film ćete svakako pogledati. Radnja vam na ovom mestu i nije bitna, ne biste da kvarite. Ja smatram da nema boljeg filma koji govori o pravilnom vaspitavanju dece i o istinskim vrednostima. Danas se susrećemo sa mnogim izazovima savremenog društva, vrednosti su nam poremećene, sve je više nevaspitane dece, sve je više netrpeljivosti... Ako se mučite sa svim novim, pogledajte nešto što odiše klasikom i ljubavlju, možda i vi pustite neku suzu na kraju.
 
 
   Do sledeće prilike, doviđenja. Sa ovim sam tekstom ispunio svoju "obavezu" o tačno 70 članaka, i sad mogu da odem u zaslužeunu penziju. Međutim, kako mi đavo ne da mira, odlučio sam da nastavim, ali sa malo izmenjenim pričama. Nadam se da će sve ispasti OK. Laku noć.