Postavlja se pitanje da li se misli na studio ili na čoveka? Kako god da se okrene, može da se svede na isto. Volt Dizni je bio (znamo već šta, pisano je) osnivač svog filmskog studija, koji se takođe zvao Dizni (The Walt Disney Company). Hajde da se malo lupaju gluposti.

   Inače, planirao sam za ovaj članak malo vizuelniji stil, tako da će biti više slika a manje teksta. Nemojte zato da se čudite ako naiđete na jednu rečenicu u pasusu.

   Kao na primer ovde.

   Ili ovde, sa slikama između.

   Kako Amerikanci vole da kažu: Quit fooling arround! Zašto će tekst biti vizuelan - zato što pišemo o crtaćima, a konkretnije, zanimaju nas japanske anime?!

   Anime ili mange, zvuči i jeste skoro isto. Da pojasnimo ukratko, mange su japanski stripovi sa karakterističnom animacijom i kompleksnom istorijom i tradicijom. Anime bi na japanskom značilo - animacija. Dakle, tu smo negde. Kako vam volja.

   Da se vratimo na simboliku pominjanja Diznijevog imena. Postoji u Japanu jedan studio, koji se zove Studio Ghibli, koji se danas žargonski naziva japanskim Diznijem, čiji je osnivač i vlasnik gospodin Hajao Mijazaki (Hayao Miyazaki), koga u žargonu nazivaju savremenim Voltom Diznijem.

   Bajkovito kao i u svakom crtaću. Mijazaki je ne samo vlasnik, nego i scenarista, producent, reditelj i animator. Kao i Dizni. Neko bi možda rekao da je bolji. Oko toga nema rasprave.

    Što se tiče stila i njihovih crtaća, može se reći da su dosledni u nekorišćenju kompjuterske animacije i da se crtaći ovde još uvek izrađuju na tradicionalan način. Što im ništa ne umanjuje na kvalitetu. Od najpopularnijih crtanih dugometražnih filmova u Japanu, Giblijevi crtaći su najpopularniji.

   Ne znam da li ova poslednja rečenica baš i ima smisla, ali mislim da ste ukapirali?! I ne samo u Japanu, danas su njihovi filmovi popularni širom sveta, a treba im zahvaliti na popularizaciji klasičnih japanskih crteža i njihovom potpunom razumevanju.

   Razlika je što kod njih nema negativaca i heroja u kategoričkom smislu. Svi su sa vrlinama i manama. Mir i ljubav su najbitnije teme. Ideje i motivi su prosto za ostavljanje bez daha, ponekad se zapitate dokle to ljudska mašta može da ode.

   Trenutno (početak 2013.), broj njihovh crtaća je došao do cifre 17, iako je studio otvoren još davne 1985. godine. Kvalitet na uštrb kvantiteta. U njihove komercijalne i finansijske pretenzije ne treba sumnjati, daleko su od zapadnjačkih shvatanja. A opet uzimaju pare.

   Na kraju, pomenuću samo najpoznatije naslove njihovih ostvarenja, a vi se potrudite za torente, jutjub i gugl: "Na krilima duha" (Spirited Away, Sen to chihiro no kamikakushi, 2001.), "Moj komšija Totoro" (My Neighbor Totoro, Tonari no Totoro, 1988.), "Princeza Mononoke" (Princess Mononoke, Mononoke-hime, 1997.), "Groblje svitaca" (Grave of the Fireflies, Hotaru no haka, 1988.), ...

    I da se zna, postoje i drugi animatori  u Japanu. Uživajte dok postojite...