Odgovora može biti od hiljadu do milion. Možda je moje mišljenje na tu temu previše tajnovito da bi bilo mejnstrim. Ovde bih voleo da odgovor potražim u jednom japanskom filmu. 
 
 
   Dalje, vidim da se na sajtu pojavilo i previše priče oko feminizma. Kako su to delikatne teme, moram da budem obazriv, bez mogućnosti povrede nečijeg prava na sopstveno mišljenje. Nije to samo problem sa blogovanjem, iako se uvek može reći da problema nema. Možda nema ni rešenja. Kad neko kaže da je ovo XXI vek, na šta to on zapravo misli?
 
    Banalni odgovori tipa "pa mi živimo u XXI veku" me ne zanimaju. Potrebno je razdvojiti moderno i savremeno. Za sebe mogu da kažem da jako poštujem žene i da ih u ovom našem (čitaj balkanskom) društvu uvek branim. Najsimpatičnija internet zezancija na ovu temu mi je ona koja se tiče pitanja dama i džentlmena. 
 
   
   Naime, verovatno znate, da žene žale za vremenima u kojima su živela gospoda. Žao im je što gospode više nema. Odgovor muškaraca na ovu provokaciju je onaj da gospoda svoju naklonost izjavljuju damama a ne kurvama. Istina je negde tamo. I ono što me kao muškarca pogađa je izjava Hilari Klinton (ko je pa ona?!) da su prave žrtve rata žene (a ne muškarci??!!) jer one u ratovima gube svoje muževe, očeve, braću, ... A šta to muškarci gube? Život? Šta je to?
 
   Nisam ogorčeno i isfrustrirano muško po svaku cenu i ovde bih se zaustavio jer ne želim da postanem takav. Po godinama još uvek i nisam muškarac. A nisam ni momak. Teška vremena. Mislim da je filmu koji pominjem baš trebao ovakav šlagvort.
 
   Znamo da se istočna i zapadna kultura baš i ne slažu mnogo oko nekih pitanja. Prema tome, japanski svet je dosta drugačiji od našeg. Ne samo zbog toga što Japanci rade 365 dana u godini, a mi upola od toga (nama nametnuta laž), nego zato što se kod Japanaca još uvek zna ko je ko, i gde je šta. Tačno, tu mislim i na poziciju muškarca i žene.
 
   Ako želite da vam ja dam sve odgovore, to se neće desiti. Za pravu istinu o nekim stvarima, stavove ne možete da donosite preko trećih lica. Prema tome, morate da se potrudite i saznate što više možete o japanskoj kulturi, običajima, jeziku, literaturi, pa i filmovima. Japanska kinematografija kod mene zauzima visoko mesto, što sam i pominjao.
 
    Mislim da sam ovolikom širinom u tekstu oterao polovinu čitalaca. Konkretizovaću: "Vrata Pakla" (Hell's gate - Jigokumon, 1953.) je film koji može da nam da neke odgovore. Režirao ga je reditelj Teinosuke Kinugasa; osvojio je Oskara za najbolji strani film i Zlatnu palmu u Kanu. To je prvi japanski film u koloru koji je distribiuran u inostranstvu. Dovoljno tehničkih detalja.
 
    Koji problem imamo ovde? Na početku filma je nekakva opšta gužva i zbrka, pa sam se i ja jedva snašao u prvih desetak minuta, a najbitnije je da jedan samuraj spašava ženu iz te opšte zbrke i zaljubljuje se u nju. Odlučuje da je oženi ali saznaje da je ona već udata za drugog samuraja. Znamo već kakav su kodeks časti imali samuraji. Presedan nastaje zato što on ne želi da odustane od svoje namere.
 
 
 
   Gde je fora? Mi znamo da u američko - holivudskim filmovima uvek postoji heroj i negativac, i da nam se po pravilu heroj zasvidi odmah nakon nekoliko minuta filma. Kod japanaca ne postoji klasična podela na loše i dobre. Tamo je sve pomešano. Na čiju ćete vi stranu stati: na stranu čoveka koji želi da preotme ženu u koju je zaljubljen ili na stranu čoveka koji je već oženjem njom?! Šta će žena da uradi? A šta će ŽENA da uradi?
 
    Da se kojim slučajem supružnik ophodi loše prema svojoj ženi pa da stanemo protiv njega i razumemo njegovu osudu. Ne. On je poštuje, voli, i pokušava da razume njene probleme i eventualnu povredu njene a i njegove časti. Kao pravi muškarac staje u zaštitu svoje žene. Ali kao pravi muškarac dozvoljava ženi da sama odluči. Iako je samuraj, iako nije u XXI veku, on dozvoljava svojoj ženi da izabere svoj put i da sama prosudi šta je ispravno.
 
    Negde pri kraju filma pomislimo kako će žena otići za čoveka koji joj se sve više udvara i izjavljuje ljubav. Učini nam se da je i ona savladana emocijama i da se zaljubljuje u njega. Naš heroj koji ju je spasio iz već jednog problema predlaže svojoj izabranici da izda svog muža, ostavi svetlo u njegovoj sobi kako bi on došao u sred noći i ubio ga. Zatim bi oni živeli srećno do kraja života.
 
 
 
   Žena pristaje, i plan je skovan. Samuraj ulazi u njihovu kuću i svojim mačem izbada na smrt njenog muža. Da je neka druga priča, ovde bi se i završila. Pravi junak ove priče je žena, koja odlučuje da se žrtvuje za svog čoveka, za svog gospodara, stavivši se u njegovu sobu i dajući život za njega. Kako shvata šta je uradio, samuraj traži od njenog muža da ga ubije. Obojica su skrhani od bola. Ali, ko više?
 
   Da biste odgovorili sebi na neka pitanja, moraćete da pogledate film. Upotrebio sam reči "žena" i "muškarac" i previše puta u ovom tekstu. Mislim da sam makar malo zagolicao ili uznemirio nečija osećanja. Voleo bih da neko ovo zaista pročita i onda proćaska sa mnom u vezi ovog i sličnih problema. Baš sam preterao sa tekstom. 
 
    Linkova na jutjubu je malo, i prevoda nema, morate da se potrudite malo više.