Tralala u podnaslovu.

    Teška vremena zahtevaju ulaganje velikog napora, a osmišljavanje dobrih uvodnih rečenica iz dana u dana me iscrpljuje do mere da više ne znam čemu postojanje istih. No, dok tražim razloge svog postojanja, s vremena na vreme se bacim na pisanje. Dakle, postojim svaki dan. Voljeni, okupismo se ovde da spojimo melodiju jedne pesmice, scenu jednog zanimljivog filma, muziku, rečenice, ... Već imamo poligaman brak. Ne mora se sve odmah otkriti, ali možete da znate da smo i dalje u prazničnom raspoloženju, a iako se film ne može nazvati prazničnim, pesmica svakako jeste.

   Iskreno, mislim da ćete ovde po prvi put i čuti za nju. Zato joj je i mesto tamo gde joj nije. Sad polako probajte da zamislite neku prazničnu melodiju sa toplim prazničnim rečima, dečjim horom u pozadini, glasom jedne fine tete (ah, znamo mi muškarci kako da zamišljamo fine tete) i ubacite je u neki akcioni film. Ne mora to ni da bude toliko drastično, kad već pišem o tome, mogu i da se setim nekih scena. S druge strane, to se u tim slučajevima smatra presedanom. O današnjim filmovima neću da trošim reči. Neću ni o muzici u njima.

   Naravno, ni poimanje akcionih filmova više nije isto. U suštini sve što prati savremene trendove, jednog dana bude ismejano i zaboravljeno. Da li je vreme da pričamo o akcionim filmovima? Zar nije ovo blog posvećen nekim drugim stvarima? Da i ne. Nemamo predrasuda, a i ja sam veliki ljubitelj Džejmsa Bonda, simbola akcionih filmova, iako se ovde baš i ne govori o njemu. Zato što nema ono u zagradi? E, pa, zapravo se ovde i govori o jednom Bondovom filmu (James Bond na engleskom, iako smatram da svi znate kako se piše, ali 'ajde da ostanem dosledan). Mora li? A šta bismo onda radili sa pesmicom kad ne bismo imali film?

   Praznici nam stižu a sezona Bonda se završila. Mi ostajemo u prazničnom duhu i zadržavamo se na jednom detalju. Posle ere Šona Konerija (Sean Connery) kao Bonda (1962. - 1967.), ostalo je upražnjeno mesto koje je ubrzo popunio australijski maneken Džordž Lejzenbi (George Lazenby). Neću da vas smaram sa detaljima, iako ih o Bondu znam podosta, pretpostavljam da ih vi baš i ne volite. Nije se ni Lejzenbi dugo zadržao, ostao je samo na jednom pojavljivanju. Mnogo je zanimljivih stvari vezanih za film "U službi njenog veličanstva" (On Her Majesty's Secret Service, 1969.). Mene je za početak zbunjivao sam naslov filma, mislio sam da je previše očigledan, međutim, i knjiga Jana Fleminga (Ian Fleming - Bondov "tvorac") se zvala isto.

    Osim novog glumca i čudnog naslova, producenti su se odlučili za još neke radikalne poteze. Reditelj ovog filma je bio Piter Hant (Peter R. Hunt), dotadašnji pomoćnik pri režiranju ranijih delova u serijalu, kome će ovo takođe ostati jedina Bondova ekranizacija. U zajedničkom dogovoru producenata i reditelja, odlučeno je da se ne preteruje sa korišćenjem svih onih spravica i da se akrobacije svedu na minimalnu i realističnu meru. Radnja filma npr. najautentičnije od svih filmova o Bondu prati sadržaj Flemingove knjige. Glavna ženska uloga je poverena tadašnjoj osvetnici (britanska serija - The Avengers - jako popularna šesdesetih) Dajani Rig (Diana Rigg). Njen lik Grofice Tereze - Trejsi (Tracey) mnogi danas prihvataju kao najbolju od svih Bondovih devojaka u serijalu. 

   Imamo nešto što se baš i ne uklapa u standardne Bondove filmove. Naravno, ne možemo da budemo zavarani, scena klasičnih Bondovskih zapleta ima tokom celog filma, protagonisti i antagonisti su isti (M, Q - Blofeld), pije se votka martini, ... Veći deo radnje se odvija u jednom planinskom mestu u Švajcarskoj. Iako ima zime, snega i skijanja, nije precizirano da li je vreme Božićnih praznika. U svakom slučaju, može da se podvede pod prazničnim filmom, barem po tim parametrima. U ono vreme film se baš i nije proslavio, svima je bilo žao Konerijevog odlaska, a na pridošlicu Lejzenbija nisu gledali sa oduševljenjem. Tako je dobio pomešane kritike, a nije se proslavio ni na blagajnama, pa su se producenti posle njega ponovo vratili na oprobane recepte. Danas, ovaj film dobija sve više na popularnosti i smatra se jednim od najboljih u serijalu (iako je Lejzenbijeva gluma i dalje ocenjena kao ne baš zadovoljavajuća).

    Muziku za film je napisao oskarovac Džon Beri (John Barry). Sa Berijevim izborom se nije eksperimentisalo, on je ipak napisao muziku za najviše delova (tačnije 14), iako nije kumovao glavnoj Bondovoj temi. Sam Beri je ipak odlučio da se za ovaj film malo poigra sa muzikom. Po prvi put se za jedan film koriste analogni sintisajzeri (Moog synthesizer), a pesma za uvodnu špicu ostaje bez teksta. Znamo da su sintisajzeri kasnije ušli u najširu upotrebu, što za filmove, što od strane poznatih bendova i muzičara. Beri je ipak bio pionir. Ne moram da naglasim da se i ovaj muzički zapis smatra najboljim u serijalu o Džemsu Bondu. Dakle, ima li neke zabune u vezi izbora filma?

   Dolazimo do onog najbitnijeg za naš tekst - do pesmice. Glavna muzička tema ovog filma je pesma "We Have All the Time in the World" koju peva Luj Armrstrong. To mu je inače bila poslednja jer je već tada bio jako bolestan. Međutim, nas zanima neka druga. U jednoj sceni jurnjave, gde Bond beži od Blofelodvih "jurišnika", dok je gradić u kome ga traže osvetljen brojnim prazničnim sijalicama, kamere nas vode do klizališta. Naizgled nevino okruženje: deca se klizaju, ljudi vesele, a naš junak sklupčan, drhtav i smrznut se krije u masi posmatrača. U pozadini, deca pevuše neku zaraznu melodiju, Do you Know How Christmas Trees Are Grown, tralala. Onda se odjednom pojavljuje njegova ljubav, koja ga odvodi, sakriva i na kraju spašava. Zvuči čudno, sarkastično i nerealno, ali je zapravo tako. Sve u ovom filmu je drugačije, počevši od samog Bonda koji po prvi put deluje ranjivo i zaljubljeno.

   Naravno, stihovi pesmice koju pevuše dečica u pozadini ove scene su i stihovi naše pesme gde joj mesto nije. Ovu pesmu izvodi neka Nina, za koju nigde drugde nisam ni čuo (možda zato što i nije poznata široj javnosti). Da bi sve bilo drugačije, naš Džejms se u ovom filmu i ženi. Poslednja scena filma je takođe srceparajuća - njegova supruga je morala da bude ubijena. Otkrih ja vama i previše, i zato ovde stajem. Možda budemo pričali još koji put o Bondu i njegovim filmovima, a što se naše pesmice tiče, nadam se da će vam biti simpatična makar upola onoliko koliko je i meni. Zato morate da poslušate ovaj link koji vam budem ostavio. Pa ne radim ja to za džabe. My Name is...