A sad nešto potpuno drugačije.

   Dobro, iako je podnaslov našeg teksta naslov drugog filma, može vrlo dobro da posluži večerašnjoj svrsi. I danas je Božić, pričamo o praznicima, religiji, veri, svako ima pravo na svoje mišljenje, ... Nemojte da se zbunite, to je rečenica koju najviše mrzim pa je i ton sarkastičan. Sarkazam, ironija, parodija, nadrealizam - iako se trudim, daleko sam od tog nivoa. Gde bi to moglo da bude?

   Juče se ipak pričalo o ozbiljnijim stvarima bez ikakvih skrivenih zamisli, a danas se već polako udaljujemo od dogmi i moranja. Naravno, ništa se ni ne mora. Da, baš. Pretpostavljam da svi znate na koje ostvarenje naziv ovog teksta aludira? Ako neko i ne zna, da mu se pojasni - potrebno je dodati "Monti Pajton". Pa; i? Pošto nekome i dalje ništa nije jasno, da krenemo laganije. Ono što su "Top lista nadrealista" i "Nadrealisti" bili za staru Jugoslaviju, to su "Leteći sirkus Montija Pajtona" (Monty Python's Flying Circus) i "Pajtonovci" (Monthy Python aka The Pythons) bili za Britaniju, odnosno za ceo svet. Ne treba napominjati ko je od koga "prepisivao".

   O njima i njihovoj seriji bi se moglo danima, i biće, bez brige. Manje je poznato koliko su tačno igranih filmova napravili: ima ih pet. Uz još jedan, koji se neće otkrivati, naša današnja tema je drugi najpoznatiji, dakle "Žitije Brajanovo" (Life of Brian, 1979.). Pajtonovaca inače ima šest: danas najpoznatiji Džon Kliz (John Cleese), Teri Gilijam (Terry Gilliam), Teri Džons (Terry Jones), Grejem Čepmen (Graham Chapman), Erik Ajdl (Eric Idle) i Majkl Pejlin (Michael Palin). Ukratko, njihova serija je promenila svet; humor i parodija su dobili novi oblik, a nadrealizam je došao na male ekrane. Monti Pajton (po kome su sebi dali ime) je bio britanski pilot u Prvom Svetskom ratu koji je oborio više svojih nego neprijateljskih aviona. How's that for a start?

  Ipak mislim bi trebao da se pomene njihov prvi i najuspešniji igrani projekat, kao neka vrsta šlagvorta za dalji tok priče. Posle uspeha igranog filma "Monti Pajton i Sveti Gral (Monthy Pythons and the Holly Grail, 1975.), došli su do novih ideja, a svi su se složili da bi sledeće delo trebalo da govori o Isusu Hristu i onom vremenu. Zbog tematike same priče i još nekih sitnica, bilo im je teško da sakupe novac za budžet, pa im je u pomoć priskočio veliki poštovalac a ujedno i član Bitlsa (The Beatles) - Džordž Harison (George Harrison). Dogovor je bio da će suma od 3 miliona funti biti najskuplje plaćena ulaznica za projekciju još uvek nepostojećeg filma. U znak zahvalnosti, Harisonu je dodeljena jedna kameo uloga pri kraju.

    Posle nekoliko bačenih ideja, zaključeno je da se neće rugati konkretno Isusu Hristu, nego njegovim pratiocima. Po njihovim komentarima, Isus je bio "definitivno prijatan čovek", a ništa od onoga što je govorio i pripovedao nije bilo neistinito i netačno. Onda su se osvrnuli na interpretacije njegovih reči od strane svih mogućih ljudi i institucija, od onog vremena do danas. To je makar moje tumačenje, jer paralela sa modernim svetom ima na pretek. Naravno, parodija je bila njihov zaštitni znak. Pajtonovski. Kao i svaki put, međusobno su podelili po nekoliko uloga. Brajana je tumačio Čepmen, a reditelj je bio Teri Džons, iako je Gilijam imao više rediteljskog iskustva. Snimanje je obavljeno u Maroku, dok je u postprodukciji eksperimentisano sa previše verzija, da bi se na kraju ostalo bez mnogih scena koje se danas smatraju izgubljenim.

   Da skratimo priču kao i svaki put. Iste noći kad se rađa Isus Hrist, baš negde u komšiluku rađa se i naš junak Brajan. U prvoj sceni vidimo kako Tri Mudraca greškom ulaze u njegovu kuću. Brajan odrasta u Judeji sa velikom mržnjom prema okupatorima Rimljanima. Član je Narodnog fronta Judeje (People's Front of Judea - PFJ), jednog od mnogih pokreta otpora koji se, osim sa Rimljanima, obračunavaju i međusobno, a uglavnom zbog trivijalnosti. Nakon nekoliko nesrećnih avantura, nađe se na trgu prepunom mudraca i proroka, gde silom prilika (da bi se sakrio od vojnika) počne da blebeta besmislice, a masa sva u blaženom čudu počinje da se okuplja oko njega i da pažljivo prati i upija sve njegove reči. Nakon večeri provedene sa nekom devojkom, ujutru ga ispred kuće zatiče masa ljudi koja ga sad već naziva Mesijom; svako njegovo delo proglašava svetim a svaka njegova reč mudrošću. 

    I nije baš moguće skratiti u nekoliko rečenica. Imamo još nekoliko neuspelih Brajanovih avantura da bi naposletku bio uhapšen i osuđen na raspeće. U isto vreme, Pilat i rimski vojskovođa Veliki K... (Bigus Dickus) odlučuju da poštede jednog od osuđenika. Masa kliče "Oslobodite Brajana", i pošto svi redom krenu da se predstavljaju kao Brajan (parodija na "Spartaka"), izabira se pogrešna osoba. Naš junak tako završava na krstu, a jedinu šansu za izbavljenje upropaštavaju njegovi saborci (PFJ), jer umesto da ga oslobode odlučuju da popiju otrov i tako se ubiju. Osuđen na dugu i bolnu smrt Brajan jedinu utehu nalazi u pesmici koju mu peva osuđenik pored njega Always Look on the Bright Side of Life... Tako mu to dođe najkraće.

    Ne treba trošiti ni reči na to koliku je buru u javnosti izazvalo ovo ostvarenje, a koliko i dan danas izaziva. Ruganje Biblijskih proroka, Biblijskih spisa, pristalica, poštovalaca, pa i savremenih revolucionarnih pokreta su glavna tema koja se provlači kroz ceo film. Iako se Hrist pojavljuje u filmu (u sceni u kojoj propoveda na Gori): kao što smo rekli, njegov lik nije ismejan. Sasvim suprotno, njegova je pojava jedina ozbiljna u celoj ovoj priči. Problem nastaje kad se njegove reči pogrešno protumače od strane onih koji su na kraju gomile i ne mogu dobro da ga čuju. I tu kreće parodija. Već pomenuti pokreti otpora troše više vremena na to kako će se zvati i čiji će ciljevi biti legitimniji, nego na realnu borbu protiv Rimljana: čime su jasno ismejani savremeni "revolucionarni borci". Poznatih i upečatljivih scena je u svakoj minuti filma. Bio je zabranjivan u nekoliko zemelja, a na plakatima Švedskih biskopa je stajalo: "Film je toliko smešan da je čak zabranjen u Norveškoj". Što i jeste bio nekih desetak godina.

   E sad, da me ne biste shvatili pogrešno (u stvari, čak bih i voleo da me shvatite pogrešno), morate prvo da pogledate film pa tek onda da pričate bilo šta o njemu. Ostale ideje koje se bave viđenjem Boga, Hrista i njegovih učenja, pristalica i pogrešnih tumačenja ovde nisu glavna tema. Postaću dosadan svakim novim ponavljanjem jedne iste fraze. I dalje smo u prazničnom duhu, malo smeha nikome nije na odmet. Ko ne razume neka pokuša da shvati, pa nisu fejsbuk misli poznatih mudraca napisane za džabe. Uvek gledajte vedriju stranu života. Link!