Hohoho po drugi put.

   Ne, ovo nije repriza ili nastavak teksta od pre dva dana. Kao što vidite, već se razlikuju, čak nisu ni u istoj kategoriji. Inače sam planirao da napravim neki kraći serijal, neku manju grupu tekstova posvećenu praznicima: juče se pričalo o jednom liku i donosile se važne odluke za Novu godinu. Ili je malo n? Sve dok traje veselo raspoloženje (ne računam sve one dobre ljude koji moraju da rade), biće i veselih tekstova. Da ne upotrebim zaboravljenu reč za veselo - gay. Zaboravićemo zaboravljeno.

    Da je klima ostala normalna, i da ljudi nisu umešali svoje prste u nešto gde im nije mesto, mi bismo za ovaj doček imali sneg. Pravi pravcati sneg, sneška belića, sanke i grudvali bismo se. Ovako ćemo morati da ga gledamo samo preko malih ekrana. Ili da ga čitamo u novinama. Imam poteškoća sa pisanjem, očigledno sam potišten nedostatkom snega, zato moram da gledam tv i program koji mi oni serviraju. Na veliku sreću, neko je izmislio internet, a sve nas oslobodio oštrih kandži televizije (pošto nema snega, nema ni razloga da izlazimo napolje; a da ima snega, bilo bi nam hladno za izlaženje - zato nam ostaju ekrani).

   Dok uspete da nađete sve argumente i duboko me zakopate zajedno sa mojom tvrdnjom o neizlaženju, ja se već odmakoh za čitavu rečenicu. Ovde mi ne možete ništa. I neću da budem tvrdoglav, samo sam se šalio. Mada, kad ste već ovde i čitate ove redove, verovatno ste zdrav život ostavili iza sebe. Eto, još jedna provokacija. Nastavljamo. Pošto televizija više ne mora da bira umesto nas, mi smo postali dovoljno zreli da znamo šta je to za nas i dobro. Osvrt je samo na filmskom programu, na šta ste drugo mislili?! Nikako ne mogu da se izborim sa rečenicama koje počinju na o. Još malo, pa cela azbuka.

   Ovde smo. Evo ga opet! O, Bože. Uozbiljiću se. Pričamo o praznicima i prazničnim filmovima, pričamo o porodici i toplom domu u zimske dane. Kad mu vreme nije. Nama je lako, imamo internet, i dok su pirati na vlasti (neka tako i ostane) ne moramo da se brinemo za kvalitet filmskog tv programa u ove hladne dane ispunjene porodičnom toplinom u zagrejanim kućnim sobama pored malih ekrana... Trgni se, čoveče! Koliko je loš kvalitet programa posledica nedostatka para a koliko samo nečije lenjosti i pomanjkanja želje da nešto učinii boljim, nećemo saznati. Imamo sebe, a sebe ima filmove. Pa ih gledamo zajedno.

    Kad malo bolje razmislim, ovo možda čitaju i deca, a ja se gubim kao da sam na drogama. Laku noć, deco. Šta neki film čini porodičnim i prazničnim? Sneg? Prošli tekst je napomenuo da postoji razlika u proslavi Božića (a i Božićnih i Novogodišnjih praznika uopšte) između pravoslavaca i katolika. Razlozi za razdvajanje su tema za neke druge priče. Naša tema su filmovi, a pošto je tržište filmova zatrpano pre svega holivudskim, onda je i najveći broj prazničnih filmova ispunjen katoličkom tradicijom, a mi se tu malo razumemo. Još veće čuđenje kod mene izaziva činjenica da isti taj Holivud drže Jevreji, a oni veze nemaju sa Božićem. Mada, njihova se vera zna.

   Izneh toliko uvreda u ovom tekstu, da se pitam da li će uopšte biti objavljen. Naravno, svako žito ima svoj kukolj i svi su ljudi jednaki. Osim onih koji su jednakiji. Porodični filmovi bi mogli da predstavljaju grupu za sebe i kao takvi se podvedu pod poseban žanr. Međutim, da ja vas pitam, da li je neko gledao porodične filmove osim u vreme praznika, naročito ovih sada? Ne morate da lažete. Ne, i ako da, vrlo retko. Tanka linija razdvajanja porodičnih od prazničnih filmova je postala još tanja. Romantične komedije takođe ostavljamo za neku drugu priliku, nije ni njima ovde mesto. Takođe se i distributeri trude da ovakve filmove uvek nekako sačuvaju za kraj godine. Televizije to rade sa starijim klasicima, a reprize u martu ili avgustu retko ko da pogleda. 

   Taman kad sam shvatio da u naslovu ne stoje i novogodišnji filmovi kao takvi, mozak me je usmerio na drugu misao: pa i nema novogodišnjih filmova! U stvari, možemo samo da cepidlačimo. Još jednom podsećamo da je kod nas problem što nam prvo dolazi Nova godina pa tek onda Božić. Pa tek onda Nova godina. Pa onda Božić. A ne, ne. Ima li toplijeg prizora na filmu od onog gde je neki mali grad prekriven snegom, sijalice upaljene, a svi veseli u iščekivanju Deda Mraza. Ako on uopšte i postoji. Ma to je samo na filmu. I sad si kao pametan?! Mogao bih i da navedem neke primere. Razlog postojanja nogodišnjih filmova bi postojao u serijalu "Sam u kući" (Home Alone). Znamo svi priču o dečaku koji biva zaboravljen dok mu porodica "mirno" dočekuje Novu godinu. Ja za drugi film ne znam. Ideja ovih filmova je da svi kao odu negde za doček, pa se u usput izdešavaju neke (uglavnom komične) situacije.

    Ono glavno je na kraju - Božićnih filmova je na tone; i kao i porodični, mogu da se svrstaju u neki poseban žanr. Iako je ovde malo karakterističnih žanrovskih podela. Glavna tema bi bila veselje i radost. Glani rekviziti: sneg, zima, jelke, ukrasi, ... Dakle, to je to. S druge strane, postoje filmovi koji uvek izazivaju neku toplinu u našim srcima, ili budu prijatni, a nisu namenski praznični, pa se takođe mogu svrstati ovde. Nekad nam i televizije suptilno nagoveste da je reč o prazničnim filmovima. Pre svega mislim na najsvežije franžize "Gospodar prstenova" (The Lord of the Rings) i Hari Poter (Harry Potter). I tako svake godine isto, uz sporadično "umuvavanje" nekog drugačijeg naslova. Moglo bi se napomenuti da je u SAD najgledaniji film za Božićne praznike "Čarobnjak iz Oza" (The Wizard of Oz, 1939.), sa preko milijardu gledanja iz godine u godinu. Svi ovi čarobnjaci zaslužuju da se o njima priča zasebno.

    Šteta što ovaj tekst ne može da bude dovoljan za sve one slatke, tople i dobre filmove koji nam svaki put ispune srca svojom lepotom. Možda ću zaista da krenem u praktikovanje nastavaka tekstova, samo će ovaj morati da sačeka još godinu dana. Do tada ću sigurno da pričam o nekim filmovima koji mogu da budu praznični ili porodični ali kad mu vreme nije. Obavestiću vas i o tome i podsetiti na njihovo značenje, nemajte brige. Zimu najviše volimo u sred leta. Svetu se ne može ugoditi. Srećni vam praznici i hohoho po drugi put!