Trebaju li nam bajke?

   Možemo li sami? Dobrodošli u novu, 2013. godinu. Počeo sam kao Aca Inforrmacija. Dosta sa tim, mogli bismo zaista da se uozbiljimo. Možemo konačno da spojimo lepo i korisno, možemo i više od toga: novogodišnje želje, poruke, čestitke sa jedne i film, likovi i životni moto sa druge i treće strane. Sad zvučim kao Obama - Yes, We Can! Dosta i od njega. Ovde smo da bismo pričali o jednoj pre svega književnoj, a onda i filmskoj ličnosti, koja je konkretno na Badnje veče doživela svoju epifaniju. Ja sam našao za shodno da prvi tekst u ovom našem novom okrenutom listu posvetim promenama i predavanju novim vrednostima.

   Trebali bismo svi da se pogledamo u ogledalo, da prelistamo koliko smo to postali pametniji za godinu dana, koliko bogatiji. Šta ćemo sa parama? E, baš ništa, ovde smo došli jer ne želimo da nas pare svojim istrulelim rukama vode u provaliju. Pretpostavljam da možda znate o kome ćemo da pričamo. Iako je lik, a i književno delo, daleko više vezano za katoličku tradiciju i njihovo praznovanje Božića, nećemo da ulazimo u tehničke gluposti. Možda sam se i ja u 2012. osvestio. Konačno sam uradio nešto što ima smisla. Dobro, o kome je reč? Neću da vas davim - da li ste čuli, pre svega za Čarlsa Dikensa, a onda i za njegovu novelu "Božićna priča" ili "Božićna pesma"?

   Na engleskom je lakše: A Cristmas Carol. Ma znate sigurno. Ako niste čitali knjigu, neki filmčić ste pogledali sigurno a možda se i ne sećate se da je to u stvari to. Da budem precizniji, postoji, čini mi se, nešto više od 20 ekranizacija ovog dela. U obzir su uzeti svi igrani (zvučni i nemi), animirani i kratki filmovi. Tako kaže internet. Napominjem da je kod nas ovo delo manje popularno, ali se nadam da grešim. Bilo bi fino. Glavni junak je Ebenezer Scrooge (ovde ću okrenuti stvari, pa ću u zagradi napisati njegovo ime na srpskom, jer nisam siguran da li postoji neki prevod - konkretno bi bilo Ebanizer Skrudž, što mi je malo bezvezno, ali, šta sad). 

 

    Smešten je u viktorijansku Englesku (dakle, XIX vek) i vreme najvećeg razvoja čovečanstva ali i najvećeg siromaštva. Sve ono što nam je moderni svet danas omogućio, krenulo je da se rađa tih godina. Prezaposleni i premalo plaćeni radnici, beda na sve strane, nemaština, glad, ali i prebogati, predebeli "ljudi", industrijske revolucije, progres. Pustite vi sad siromašne, ne bismo imali pametne telefone da nije bilo II industrijske revolucije. Naš junak je direktor jedne banke, čovek u godinama, škrt na lepim rečima, dobroti i milostinji. U stvari je sušta suprotnost: zao, tvrdica, preopterećen poslom i sakupljanjem novca. Poznato?

    Ne bih da ulazim u analizu svih ekranizacija jer se one u suštini svode na isto, a i nisam ih sve ni pogledao. Pomenuću zato samo tri. Ali redom. Drugi naš junak (onaj prezaposleni i premalo plaćeni) junak je gospodin Krečit (Bob Cratchit - opet nisam siguran da li postoji prevod imena), koji na Badnje veče smušeno traži od svog poslodavca slobodan dan kako bi Božić proveo sa porodicom. Znate ono, kao da je ukrao nešto. Naš tvrdica od gazde mu uz tešku muku dozvoljava, ali pod uslovom da sledećeg dana dođe ranije na posao. Da pomenem i ekranizacije: u prvom kratkom animiranom Diznijevom crtaću Skrudž je Baja Patak (a kasnije u seriji "Pačije priče" (DuckTales) i Čika Skrudž - Scrooge McDuck), dok je Bob Krečit - Miki Maus. Ovo delo mi je nekako najtoplije i najsimpatičije (Mickey's Christmas Carol, 1983.), verovatno jer ga se sećam još kao dete.

 

    Sedam godina pre toga je umro tadašnji Skrudžov partner, Džejkob Marli (Jacob Marly), takođe baš na Badnje veče. Kad se Skrudž vratio svojoj kući, desilo se nešto za njega nepojmljivo. Kako nije verovao u bajke, nije verovao ni u duhove. Te večeri ga je posetio upravo Marlijev duh. U našem crtaću, Marli je simpatični Šilja (Goofy), dok npr. u Mapetovskoj obradi, braću Marlijeve predstavljaju one dve čikice sa balkona. Tačno, druga ekranizacija koju pominjem je ona Mapetovska (The Muppet Show), sa Kermitom Žapcem kao Krečitom, Gonzom kao Dikensom, i specijalnim gostom - glumcem Majklom Kejnom (Michael Caine) kao Skrudžom (The Muppet Christmas Carol, 1992.). Prosto se ne zna koja je pričica smešnije ispričana.

    Naravno, sve vreme nas kopka ona ozbiljnija i surovija strana priče. Marlijev duh je bio u lancima, koje je on nosio, kako kaže, zbog svih zlodela koje je za života napravio. Upozorava Skrudža da će njegovi biti duži a patnje veće, ako li nastavi da živi istim načinom života. Treća i najozbiljnija ekranizacija, iako takođe animirana (doduše digitalno), je poslednja Diznijeva, sa Džimom Kerijem (Jim Carrey) kao pozajmljivačem glasa Ebanizeru Skrudžu (A Christmas Carol, 2009.). Marlijev duh pri odlasku objavljuje Skrudžu da će ga posetiti tri duha. I tako se priča dalje razvija a našem junaku se još uvek čini da je sve to samo posledica loše svarene hrane.

    Prvi duh koji ga posećuje je "Duh Božićne prošlosti". On ga vodi u detinjstvo i vreme kad je bio usamljen, bežao od proslava Božića i od svojih drugara. Saznajemo da je Skrudž kao mladić imao i ljubav, ali da ni posle nekoliko godina nije hteo da se oženi jer ga je nova ljubav, ona prema novcu, obuzela u potpunosti. Vidimo da se naš junak polako lomi i da mu nije prijatno dok gleda slike svog pogrešno vođenog života. Ali, kako kaže duh, tu prošlost je Skrudž sam sebi napravio. Drugi duh koji dolazi da prosvetli našeg junaka je "Duh Božićne sadašnjosti", predstavljen u liku ogromnog i veselog džina. Skrudža je odveo do kuće Boba Krečita, i njegove jeftine ali tople večere. Krečitov sin, Mali Tim (Tiny Tim) je teško bolestan i nosi štake. Skrudž shvata da će vrlo brzo da umre ako mu se ne pomogne. Njegova agonija se uvećava. Najstrašniji od svo troje duhova je "Duh Božića koji će tek doći". On pokazuje Skrudžu da mu je još malo ostalo do smrti, a da niko za to "neće dati ni dve pare". Ni budućnost Malog Tima nije svetlija.

   Na kraju, Ebanizer Skrudž doživljava potpuno prosvetljenje. Poseta duhova je ispunila svoju svrhu, dobili smo jednog boljeg čoveka. Vidimo Skrudža kako udeljuje sirotinji, kako nosi poklone Malom Timu, Bobu Krečitu daje povišicu, a on sam počinje da se smeje i raduje Božiću. Što se mene tiče, i ja sam svoju misiju ispunio. Sa željom da makar jedno od ova tri filma pogledate, i da vam ova priča otvori oči: i na trenutak, pa će biti dovoljno. Nismo mi došli na ovaj svet da se baškarimo i da ga koristimo. Mi smo na Zemlji u prolazu, i dok to ne shvatimo, nema nam ni srećne Nove godine, nema nam ni radosti, ni veselja, ni osmeha. Sa najlepšim željama za 2013., ja se isključujem. Budite milosrdni. Jutjub za rastanak. Tako.