Odavde već postaje ozbiljno.

    Gotovo nekoliko trenutaka posle vaspostavljanja moje minijaturne blog stranice, počela je da me goni misao - koji to film zaslužuje da bude prvi spomenut?! Odmah da izrazim zadovoljstvo napredovanjem u stilu, već mi se sviđa kako ova prva rečenica zvuči i kako već sve ovom drugom uspevam da pokvarim. Ali, ja ne bih bio ja kad ne bih upropašćavao nešto dobro započeto. Čak sam uspeo i da prvi pasus namenjen uvodu, preusmerim odmah na razradu. Pošto mora da postaje ozbiljno, neću se više zamarati nepotrebnostima.

   U jednom od prethodnih tekstova sam preneo teoriju po kojoj nešto što je univerzalno lepo, postoji. Nema sumnje, sporovi oko toga će uvek postojati. Umetnici, filozofi i mi obična raja ćemo uvek naći način da onoga koji mnogo priča nazovemo dosadnim filozofom. Međutim, iako se na neki način ovde priča o lepom, još konkretnije, želim da pričam o najlepšem od najlepšeg. Kako se često u holivudskim filmovima koristi : best of the best (ili čak best of the best of the best).

   Danas se vrlo lako može uočiti ko to voli da forsira sve te izbore za najboljeg, najlepšeg, najsnalažljivijeg, pa se prave takmičenja, pa svetske lige, prvenstva univerzuma. Da, čak ni univerzum nije pošteđen naših zemaljskih izbora, iako jedva čekam da neka vanzemaljska rasa uputi protest oko netransparentnog i nameštenog takmičenja za Miss Universe. Šta, zar se samo devojke sa Zemlje takmiče? Nemoguće. Naravno, odgovor je tačan - amerikanci. A koje je beše bilo pitanje - ah da, ko to voli da pravi poređenja i bira najboljeg?! 

   Amerikanaca danas ima i preko glave u kojoj god sferi hoćete, iako je verovatno najveći njihov uticaj ispoljen u industriji filmova. Nisam pogrešio, kod njih je film industrija. Odakle njima pravo...?! Dovikuje neko iz poslednjih redova... Šta vredi, sa njima nema rasprave, iako se o primeni njihove zle moći u sferi filma ne može toliko suditi koliko o nekim drugima stvarima. Sve ostalo mogu da sklepaju Kinezi. "Kadija te tuži, kadija ti sudi", pa tako, amerikanci prave i amerikanci biraju najbolje. Ozbiljno ili neozbiljno, njima na čast.

   Da se vratimo na pojam opšteg lepog. To što kao mali nismo znali za bolji film od Terminatora, ili za boljeg glumca od Žan Klod van Dama, pa čak i od sve četvorice zajedno, a onda kad smo malo porasli, i kao tinejdžeri puni sebe se ložili na "Američku lepotu" (American Beauty, 1999.), ne može nikako da nas svrsta u red ljudi koji su kompetentni za izbor najboljih filmova koji su ikad napravljeni na kugli zemaljskoj i dalje i dalje... Au, kakva rečenica, jedva sam izašao na kraj s njom. Da zaključimo, zna se da se u svim žirijima skoro uvek nalaze neke dekice ili bakice sa više godina iskustva nego naših meseci školovanja... Imamo li mi onda pravo da biramo? Imamo, samo je vrlo verovatno da ćemo "lupiti i ostati živi".

    Koji su to motivi svih tih izbora za najbolje filmove, da li su to pare (prvo što nam padne na pamet pri spomenu bilo čega iole sumnjivog), ili forsiranje neke osobe ili dela zbog veće reklame npr. (opet pare, hm simpatično), ili se zaista bira po "čojstvu i junaštvu" (da se ne zezamo, ipak je zbog para), na kraju krajeva nije ni bitno?! Gledao sam i analizirao mnoge liste najboljih ikad, a onda i pogledao neke filmove sa tih lista i ne mogu nikako da tvrdim kako ti filmovi nisu dobri. Čini mi se, da nikakvih skrivenih i lažnih motiva nema. Za izbor nekih sumnjivih ideja i likova slobodno pogledati izbor mirotvoraca dobitnika Nobelove nagrade. 

   I tako, reč po reč, polako završih i ovo poglavlje, a da ne spomenuh ništa konkretno. Osim ako i dalje ne mislimo da se "Roki 4" i "Terminator 2" kolju oko titule najboljeg ostvarenja svetske kinematografije, onda za nas ima nade. A za mene, izgleda nema. Nikako da se odmaknem od ovih uvodnih stvari i da od opštenja krenem ka nečem konkretnijem. Hm, ostaću pri opštenju malo duže... Ozbiljno, ozbiljno, počinje.

   A koji je to onda najbolji film svih vremena - amerikanci kažu jasno i glasno da je to Građanin Kejn (Citizen Kane, 1941.)?! Premišljao sam se da li baš njega prvo da spomenem, da prvi svoj konkretni tekst posvetim njemu, ali sam izvagao ovako. U svakom slučaju, biće razmatran. Mnogo buke ni oko čega, ovoliki tekst nepotreban, kad se ustvari zna se šta je najbolje. Scena iz jednog našeg filma: "Zašto napadati ovaj pošteni svet, kad se zna ko ovde voli da krade". Eto, odgonetnuli smo misteriju.