Pa ko je onda?

   Za sve filmski neupućene duše, opet ću morati da pojašnjavam stvari iz početka. Na tom početku odmah možemo i da krenemo sa činjenicama. Odri Hepbern (Audrey Hepburn) je, pretpostavljam, jedna od najpoznatijih glumica klasične ere filma. Sebe sam smatrao filmskim laikom (pre nego što sam ušao u sve ovo), i ni na kraj pameti mi nije padalo da postoji nešto drugo. Ako sam znao da nabrojim makar tri glumice iz tog perioda, verovatno bih se začudio na spostvenom (ne)znanju... I da, konačno pišem tekst posvećen jednoj ženi, ipak ne želim da budem prozivan za eventualne previde. Živimo u društvu u kakvom živimo. Viva la revolucion.

    Simbolika ide do kraja, ako sam već odlučio da nešto posvetim ženama, neka to onda bude ženi koja je u Holivudu ostala najpoznatija baš po borbi za ženska prava. Varjače u ruke i na snimanje. A ne, nije to. Naravno, to je samo jedna od asocijacija na zvanično najbolju žensku glumicu koja je prošla kroz Holivud XX veka (AFI's 100 Years... 100 Stars). Da ne krijemo više ništa, dakle u pitanju je Ketrin Hepbern (Katharine Hepburn, nikako ne sme da bude KathErine, jer je upravo ona ispravljala novinare koji su pravili grešku oko pogrešnog zapisivanja njenog imena). Nedoumice nema, nije Odri bila jedina sa prezimenom Hepbern, a nije bila ni najbolja (iako njoj pripada drugo mesto na istoj listi). Nema nikakvih problema, moje zaprepašćenje svojim neznanjem je tada bilo verovatno i veće.

   Govorimo o najvećoj ženskoj holivudskoj zvezdi. Ketrin je rođena u Konektikatu, 1907., bila napredno dete, izbačena sa fakulteta i otišla na Brodvej. A valjda je kasnije završila taj fakultet, treba da se proveri, ne moram baš sve ja. Kad je imala 14 godina, njen brat se obesio iz nerazjašnjenih razloga, pa je ona dugo slavila njegov rođendan kao svoj. Bizarno. Dalje, posle zapaženih uspeha na Brodveju, preselila se u Holivud, i već za svoj treći film "Ladolež" (Morning Glory, 1933.) dobila prvog Oskara za glavnu žensku ulogu. Možemo u ovom pasusu i da završimo svu famu oko toga - ona je najuspešnija glumica (po standardima Američke Filmske Akademije) sa čak četiri Oskara za glavnu žensku ulogu, uz 12 nominacija. Što je mnogo, mnogo je (više nominacija od nje ima samo Meril Strip - Meryl Streep).

   Tekstovi koji opisuju ličnosti mi uglavnom budu manje zanimljivi, baš zbog toga što ovde ubacim najviše podataka sa interneta, a najmanje svojih zapažanja. I za to sam opet kriv ja, nije sporno. Naravno, o ličnostima mora da se priča podjednako kao i o filmovima i ostalom što prati film. Opravdah samog sebe, sad mogu da se vratim prepisivačini. Nakon instant uspeha, krajem tridesetih nastaje nagli pad Ketrinine popularnosti, a ona postaje "otrov za blagajne". Skoro pa svi filmovi u kojima ja glumila u tom periodu su loše prolazili sa zaradama. Za nju su govorili da se nijedna zvezda nije tako brzo popela u očima javnosti i kritike a onda još brže pala. Dobro, vratila se ona posle, da nije, ne bismo ni pričali o njoj, don't worry.

   Film koji je vratio na vrh i ponovo u javnost je bio "Filadelfijska priča" (The Philadelphia Story, 1940.). Njena dva saradnika u tom filmu su bili Džejms Stjuart (James Stewart) i njen veliki prijatelj i dugogodišnji saradnik Keri Grent (Cary Grant). Klasična skroubol komedija (screwball comedy - podžanr koji danas ne postoji a koji je nekad bio jako popularan u Holivudu - pisaćemo) reditelja Džordža Kjukora (George Cukor), o ljubavnom trouglu, sa puno pametnih dijaloga, simpatičnih dosetki i raspleta, najuspešniji film te godine. Dobijamo novu Ketrin Hepburn, onakvu kakva će ostati u narednim filmovima - uglavnom će glumiti pametne, stabilne, drske, oštre i žene visprene na jeziku, a pre svega žene koje se bore za svoja prava. A dobro, ni prva ni poslednja - podrugljivo dopisuje muškarac. Sram me bilo.

   Njen privatan život se nije mnogo razlikovao od onog na filmu, ili obrnuto, njene uloge su bile prilagođavane njoj, i ona ih je birala. U holivudskim krugovima je bila čudak, gajila je antiholivudski stav, retko se slikala, retko davala intrervjue, nije pričala o svojoj privatnosti. Oblačila je pantalone u vreme kad ženama nije padalo na pamet da to rade. Eh, koliko muškaraca danas nosi suknju. Ketrin, Ketrin, ... Služila se i čudnim akcentovanjem reči, a Entoni Hopkins (Anthony Hopkins) je priznao da je ono upravo uticalo na formiranje govora Hanibala Lektora. Pomenuli smo njenu neprestanu borbu za ženska prava, da dodamo i da se ponašala kao muškarac (ustvari je sebe gledala ravnopravnu njima, opet u vremenu kad mu vreme nije), retko se i šminkala.  Zato su verovatno i kružile glasine da je bila biseksualna. Jako bitan podatak za ovaj tekst.

    Posle filma "Afrička kraljica" (The African Queen, 1951.), dalji uspeh u Holivudu joj je bio zacementiran. Snimanje tog filma je inače delimično obavljeno u Africi, a Ketrin je iz inata svima pila vodu sa lokalnih izvora i zbog toga dobila dizenteriju. Zgodno je da se pomene da je njen partner u filmu Hemfri Bogart (Humphrey Bogart) pio viski umesto vode. Naravno, nije dobio dizenteriju, a zaključak nije da ne trebamo biti tvrdoglavi nego da trebamo da se alkoholišemo. Još jedna sramota na moj račun. I o ovom filmu konkretnije drugom prilikom. Sledeća dva Oskara za glavnu žensku ulogu je dobila glumeći u filmovima "Pogodi ko dolazi na večeru" (Guess Who's Coming to Dinner, 1967.) i "Zima jednog lava" (The Lion in Winter, 1968.). Još jedan nedostaje.

    Partner u filmu "Pogodi ko dolazi na večeru" joj je bio Spenser Trejsi (Spencer Tracey), tada jako bolestan, a koji je umro nekoliko dana posle snimanja filma. Ketrin nije otišla na njegovu sahranu iz poštovanja prema njegovoj porodici, i nikad nije pogledala taj film zbog bola koji bi joj nanosila uspomena na Trejsija. O čemu je reč? Pa oni su bili najtajniji poznati par u Holivudu, eto, od 1942. pa do njegove smrti. Veza njihova je bila više od emotivne, i uvek mi bude zanimljiv odnos starijeg muškarca i mlađe žene koja se odnosi premu njemu sa dubokim poštovanjem. Bilo nekad... Da se ipak zna i to da je ona bila udavana samo jednom, i to još početkom tridesetih, pa se razvela, dok Trejsi nikad nije izašao iz svog braka. Nije imala ni dece. Feministkinje su joj zamerile na izjavi da deca i karijera ne mogu zajedno. Možda i bolje pravična iskrenost, nego lažna skromnost. Ovde zaključujemo da je nekad očigledno sve bilo bolje. A nismo verovali našima kad su nam pripovedali.

    Poslednjeg Oskara je dobila za ulogu u filmu "Na zlatnom jezeru" (On Golden Pond, 1981.), i to 48 godina posle prvog! Rekord u prilog njenoj dugovečnosti. Njen partner u tom filmu je bio, već na samrti, Henri Fonda (Henry Fonda), kome je bukvalno poklonjen Oskar za glavnu mušku ulogu, verovatno zbog ranijih "previda" oko njegovih filmskih izvedbi. Ketrin je umrla 2003. godine, u 96. godini života, a meni za zaključak ostavila tako malo prostora za zatvaranje ovog skromnog teksta. Dama simbol zlatnog Holivuda, ženstvenosti i borbe za prava žena, ličnost bez presedana. Od mene skromno: a i od koga je, dobro je i toliko. Malo nebitnih reči na kraju dok pokušavam da na jutjubu nađem nešto što bi bilo apropriate. Naćiće se valjda.