Istina na filmu.

   Ili - pojma nemam. Došlo mi da napišem neki tekst u kome ću da odmorim mozak, u kome neću da skupljam podatke po internetu i gde ću da postavljam pitanja i ne dajem odgovore. Istina je negde tamo. A gde nam je film? Uklješten negde ovde. Kaže li se tako? Kako? Pa, negde ovde? Gde god da je, ljudi će uvek nailaziti na filmove sa nejasnim dijalozima, radnjom, i činjenicama. Koliko smo se samo puta mi nervirali oko toga? Eto, još jedno pitanje. Nemam pojma koliko sam se puta nervirao.

   Ne mogu baš da kažem da nisam razmišljao o čemu bih mogao da pišem u trenutku kad mi je sinula ideja za neki ovakav tekst. Nije ovo baš potpuna improvizacija, samo mislim da sam se malo zaglibio sa svim onim podacima i da hoću da se izduvam. A pošto ovo ionako niko ne čita, i nije neki problem. Dakle, šta to nama najviše smeta kod filmova pa nas tera na pljuvanje istih, i onda na komentarisanje "ma da, kao da je ovo moguće"? Pre odgovora da napomenem da sam u prošlim tekstovima pisao o nedeljivosti filma, i tome da je film jedna vrsta umetnosti. To stoji i ovde. Samo, u svakom žitu ima kukolja. 

   S druge strane, koliko druge umetnosti prate granice i pravila stvarnosti? Da li je greška samo odraz neznanja i netalentovanosti ili namerne primene samo radi pojačavanja osećaja? To je pitanje na koje se baš i ne može dati jedan tačan odgovor. Umetnost radi umetnosti, ili kako bilo, mislim da bismo ovde morali prvo da spomenemo Holivud. Tamo se ipak najbolje uočava tanka granica između umetnosti, šunda, namerne i uslovljene greške i nečeg što zarađuje novce. I to da se audio - vizuelni doživljaji, koji se danas prave i lažno nazivaju filmovima, ne mogu smatrati istim sam negde takođe napisao. Ostaju nam samo filmovi.

    Prvo čega sam se setio, a to mi je jako privlačilo pažnju kad sam kao mali gledao filmove, su one tajanstvene laboratorije sa svim tim fizičkim i hemijskim eksperimentima. Epruvete bez prestanka ključaju, pune raznoraznih šarenih tečnosti, onda se pomeša nešto (čije ime ne znaju ni scenaristi) i dobije rešenje. Ili tajni napitak. I šta onda da radimo posle toga? Pošto sam upisao fakultet koji ima neke veze sa hemijom, zaista sam kao pravi laik očekivao laboratoriju nešto sličnu onoj na filmu. Dobio sam ja boje u eksperimentima, ali belu, mutno belu i prljavo belu. A bela čak nije ni boja. Da prestanem da gledam filmove sa glupim idejama? Ne...

    Pomenuh fiziku. Skoro sam gledao film "Ratnik" (Warrior, 2011.), gde je jedan od junaka profesor fizike i svojim učenicima objašnjava II Njutnov zakon. Sila je masa puta ubrzanje, a on tamo mlatara nekom palicom za bejzbol. Niđe veze na kvadrat. Da ne pominjem seriju "Štreberi" (The Big Bang Theory), valjda je za Amerikance sve što nije sabiranje i oduzimanje viša matematika. Možda ovo ide i u prilog svim greškama i nebulozama koje se prave na filmovima - i previše tačnosti ume da bude zamorno. Primer matematike i idiotizma je film "Dobri Vil Hanting" (Good Will Hunting, 1997.) - ljudi se muče celog života, vežbaju zadatke, a tamo neko dođe i počne da škraba po tabli kao da je Lajbnic ili Gaus. Ma nemojte, molim vas.

   Ono nekoliko ljudi koji ovo budu čitali će verovatno biti ražešćeni pa će nasesti na moju provokaciju. Otvoren sam za sve polemike. Možda sam trebao da nazovem tekst: "Gluposti i film"?! Druga vrsta gluposti (već sam se prebacio na novi naslov) u filmovima su sva ona naučno - fantastična izmišljanja, ali sa npr. pogrešno pretpostavljenom budućnošću. Da je kao po Terminatoru, već bismo bilo u debelim... Nećemo tu reč. "Povratak u budućnost 2" (Back to the Future, Part II, 1989.) je predvideo leteće skejtove već do 2015. godine. Može čak i čika Mrka da im pozavidi. Veliki sam fan SF-a, i fantazije u globalu, ovo napominjem samo zato što postoje ljudi koji će uvek reći da tako neke debilozne gluposti nikad neće gledati. 

   Na ovom mestu može da se priča i o tehničkim nedostacima, pa tako u svemirskom brodu možemo da vidimo fiksni telefon, mačeve od kartona, i milion drugih stvari. Mašta opet radi svašta. Ipak ne treba osuđivati fantastiku samo zbog nedostataka tehnologije. Čovek je hteo da leti još pre 2.500 godina, pa je znao samo da to može da uradi ako zalepi perje na sebe. Mada, kad se baš potrude mogu i da smisle nešto ne može da se prevaziđe ni današnjim "besprekornim" efektima. Svetlosna sablja je najlepši izum koji je film dao. Mogli bismo da završavamo polako?

   Pa hajde, bio bi red. E tako, dolaze praznici, mozak je na plaćenom odsustvu, pa ja moram da se krpim sam kako znam i umem. Obećavam da će se on vrlo brzo vratiti, ne dam ja njemu tako dugo odsustvo, uvek se ugledam na ove naše "gazde". Bili vi meni živi i zdravi, i nemojte mi se ljutiti ako vam ne nađem nijedan link sa jutjuba. Pojedoh se živ. Mrtva istina.